1 U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti. 2 Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo. 3 Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše. 4 Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje. 5 Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. 6 Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom, 7 Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! 8 Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe. 9 Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio. 10 Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða. 11 Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti. 12 Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu. 13 Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.