1 Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj. 2 Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca, 3 Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane, 4 Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se; 5 Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti? 6 Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je. 7 Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada. 8 Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih. 9 Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo. 10 A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca.