1 Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože! 2 Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu. 3 Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. 4 Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo. 5 Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše: 6 Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni, 7 Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima; 8 I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem. 9 Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu, 10 Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju. 11 Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom. 12 Jer govore: osvojimo naselja Božija. 13 Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom. 14 Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore, 15 Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih. 16 Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode! 17 Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu! 18 I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.