1 Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 2 Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 3 I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. 4 A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? 5 Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. 6 A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. 7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. 8 Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. 9 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. 10 I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. 11 A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. 12 I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? 13 I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, 14 I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 15 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. 16 I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. 17 I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. 18 I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. 19 A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? 20 A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. 21 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 22 I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 23 I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. 24 I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. 25 Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. 26 I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. 27 I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. 28 Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 29 A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. 30 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. 31 A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. 32 I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. 33 I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. 34 I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. 35 I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. 36 I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 37 I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? 38 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. 39 I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. 40 I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. 41 I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. 42 Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. 43 I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. 44 I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. 45 I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 46 A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. 47 A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. 48 I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, 49 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. 50 I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. 51 I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. 52 A on ostavivši platno go pobježe od njih. 53 I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine. 54 I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. 55 A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše; 56 Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. 57 I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi: 58 Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. 59 I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako. 60 I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 61 A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? 62 A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 63 A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci? 64 Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. 65 I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. 66 I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga, 67 I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. 68 A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. 69 I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. 70 A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. 71 A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. 72 I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati.