1 A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim. 2 U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, 3 U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda; 4 Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. 5 A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. 6 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav? 7 Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene. 8 Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. 9 I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota. 10 Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. 11 A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi. 12 A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi? 13 A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu. 14 A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore. 15 A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. 16 I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu. 17 A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim. 18 I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu. 19 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako; 20 Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite. 21 Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje. 22 Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, 23 Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao. 24 Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25 Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 26 Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27 I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 28 Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 29 I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 30 Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao. 31 Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. 32 Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene. 33 Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu; 34 A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete. 35 On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju. 36 Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla. 37 I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste. 38 I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla. 39 Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene. 40 I neæete da doðete k meni da imate život. 41 Ja ne primam slave od ljudi. 42 Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi. 43 Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti. 44 Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? 45 Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate. 46 Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene. 47 A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima?