1 Jer svaki poglavar sveštenièki koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe, 2 Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu. 3 I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi. 4 I niko sam sebi ne daje èasti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron. 5 Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti si moj sin, ja te danas rodih. 6 Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. 7 On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti. 8 Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju. 9 I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vjeènoga. 10 I bi nareèen od Boga poglavar sveštenièki po redu Melhisedekovu. 11 Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju. 12 Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane. 13 Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete. 14 A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla.