1 Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo. 2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. 3 Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je meðu vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere. 4 Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, 5 Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome. 6 A imamo razlièite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere; 7 Ako li službu, neka služi; ako je uèitelj, neka uèi; 8 Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji èini milost neka èini s dobrom voljom. 9 Ljubav da ne bude lažna. Mrzeæi na zlo držite se dobra. 10 Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Èašæu jedan drugoga veæeg èinite. 11 Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu. 12 Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako. 13 Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike. 14 Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite. 15 Radujte se s radosnima, i plaèite s plaènima. 16 Budite jedne misli meðu sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri. 17 A nikome ne vraæajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima. 18 Ako je moguæe, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima. 19 Ne osveæujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod. 20 Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer èineæi to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu. 21 Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom.