89
1 Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima. 2 Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: 3 “Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: 4 Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena. 5 Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. 6 Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim? 7 Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. 8 Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. 9 Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš. 10 Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. 11 Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. 12 Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. 13 Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. 14 Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. 15 Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode; 16 Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se. 17 Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. 18 Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. 19 Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. 20 Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. 21 Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga. 22 Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi. 23 Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu. 24 Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov. 25 Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. 26 On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. 27 I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. 28 Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. 29 Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. 30 Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; 31 Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju, 32 Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; 33 Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom; 34 Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi. 35 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu? 36 Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; 37 On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.” 38 A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; 39 Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. 40 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. 41 Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh. 42 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. 43 Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; 44 Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; 45 Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. 46 Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? 47 Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? 48 Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? 49 Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. 50 Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, 51 Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. 52 Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.