1 A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; 2 Ali naðoše kamen odvaljen od groba. 3 I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. 4 I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; 5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? 6 Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, 7 Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. 8 I opomenuše se rijeèi njegovijeh. 9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. 10 A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. 11 I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. 12 A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. 13 I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. 14 A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. 15 I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. 16 A oèi im se držahu da ga ne poznaše. 17 A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? 18 A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? 19 I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; 20 Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? 21 A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. 22 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, 23 I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. 24 I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. 25 I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! 26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? 27 I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. 28 I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. 29 I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. 30 I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. 31 Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. 32 I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? 33 I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, 34 Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35 I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb. 36 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam. 37 A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha. 38 I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? 39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. 40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. 41 A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo? 42 A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu. 43 I uzevši izjede pred njima. 44 I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. 45 Tada im otvori um da razumiju pismo. 46 I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan; 47 I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima. 48 A vi ste svjedoci ovome. 49 I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine. 50 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. 51 I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 52 I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. 53 I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.