1 Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, 2 Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiðaše. 3 A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: ne daj me mojemu suparniku. 4 I ne šæadijaše zadugo. A najposlije reèe u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim, 5 No buduæi da mi dosaðuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosaðuje. 6 Tada reèe Gospod: èujte šta govori nepravedni sudija. 7 Akamoli Bog neæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noæ? 8 Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe li naæi vjeru na zemlji? 9 A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu: 10 Dva èovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. 11 Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ili kao ovaj carinik. 12 Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam. 13 A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome. 14 Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se. 15 Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im. 16 A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. 17 I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. 18 I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? 19 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 20 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. 21 A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. 22 A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. 23 A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. 24 A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! 25 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 26 A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? 27 A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. 28 A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. 29 A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, 30 Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni. 31 Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega. 32 Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga, 33 I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe. 34 I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. 35 A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. 36 A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? 37 I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. 38 I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. 39 I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. 40 I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga 41 Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. 42 A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. 43 I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.