1 I dogodi mu se da doðe u subotu u kuæu jednoga kneza farisejskoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega. 2 I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest. 3 I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati? 4 A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti. 5 I odgovarajuæi reèe im: koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni? 6 I ne mogoše mu odgovoriti na to. 7 A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im: 8 Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðu gostima ko stariji od tebe; 9 I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto. 10 Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sjede s tobom za trpezom. 11 Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se. 12 A i onome što ih je pozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; 13 Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe; 14 I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh. 15 A kad èu to neki od onijeh što sjeðahu s njim za trpezom reèe mu: blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu! 16 A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge; 17 I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo. 18 I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me. 19 I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. 20 I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi. 21 I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe. 22 I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima. 23 I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa. 24 Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh. 25 Iðaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im: 26 Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik. 27 I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik. 28 I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sjede najprije i ne proraèuni šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti? 29 Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati 30 Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i ne može da dovrši. 31 Ili koji car kad poðe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeæu može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada? 32 Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire. 33 Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik. 34 So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti? 35 Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje.