1 Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, 2 Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. 3 Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini, 4 I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi. 5 Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin. 6 I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji. 7 Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. 8 A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga. 9 Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh. 10 I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh: 11 Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina, 12 I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati. 13 A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? 14 Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije?