2
1 Ali vas molimo, braæo, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i za naš sastanak u njemu, 2 Da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom ni rijeèju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je veæ nastao dan Hristov. 3 Da vas niko ne prevari nikakijem naèinom; jer neæe doæi dok ne doðe najprije otpad, i ne pokaže se èovjek bezakonja, sin pogibli, 4 Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da æe on sjesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujuæi sebe da je Bog. 5 Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio? 6 I sad znate što zadržava da se ne javi u svoje vrijeme. 7 Jer se veæ radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. 8 Pa æe se onda javiti bezakonik, kojega æe Gospod Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošæu dolaska svojega; 9 Kojega je dolazak po èinjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnijem èudesima, 10 I sa svakom prijevarom nepravde meðu onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli. 11 I zato æe im Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži; 12 Da prime sud svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu. 13 A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od poèetka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine. 14 U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista. 15 Tako dakle, braæo, stojte i držite uredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili iz poslanice naše. 16 A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati, 17 Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome.